"U srijedu je umro Lujo Lozica, veliki umjetnik, prvenstveno kipar iz Lumbarde. Na slikama koje sam priložio tekstu, možete ga vidjeti kako radi na svom otočiću Vrniku, a na druge dvije sam otok i njegovu kuću-atelje. Lujo je bio tipičan Mediteranac, do kraja posvećen slavljenju života i pun neke unutrašnje nasmijanosti i oporog lucidnog humora.

Cup of coffee on saucer

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/vijesti.online

O njegovom umjetničkom izričaju pisali su mnogi ljudi, znatno kompetentniji od mene, ali ono što je i laiku bilo vidljivo je posvećenost formi ženskog tijela, koju je u kiparstvu doveo do savršenstva. Kao i svi umjetnici s juga, Lujo je volio svoj mir i dozirao je kontakte s izvanjskim svijetom. Što mu je često ljeti bilo neizvodivo zbog činjenice da su se brojni nautičari sidrili točno pred njegovom kućom. Stoga me uopće nije iznenadilo kad sam ga jedno jutro zatekao kako po Rivi rasprostire veliku kadenu, s namjerom da s njom zatvori ulaz u valu, izjavivši da postavlja ‘instalazioni antituristiche’.


Samo površni ljudi nisu razumijeli njegovu genijalnost, široko obrazovanje i dinamični unutrašnji svijet. Svom i našem mistu se sve češće vraćao posljednjih godina, živeći stalno istovremeno s njim i mimo njega. Volio sam u tom neponovljivom čovjeku sve navedeno i povrh toga autentični hedonizam, iskreni antifašizam i spremnost da uvijek izgovori ono što je smatrao da treba izgovoriti, pa ma koliko ga to koštalo. Iz te ljubavi sam mu posvetio i jednu od priča u Usamljenoj djeci juga.
Adio kumpanjo.??"

Tekst: Dragan Markovina
Slike: Jasna Grbin, Ana Marina Lozica,
Gradska knjižnica Ivan Vidali, Snjezana Nobilo, Toni Lozica, Boris Kragić, Ana Kršinić Lozica Kulturna udruga "Ivo Lozica", Lumbarda

Lujo Lozica

Lujo Lozica

Lujo Lozica

Lujo Lozica

Reci što misliš!