Zadnjih par mjeseci pišem vrlo subjektivnu kolumnu na portalu menu.hr; pišem na poziv prijatelja iz mladosti, Renea Karamana, sjajnog fotografa i malo manje sjajnog haklera iz zlatnih dana Keglića. Pišem o hrani, putovanjima, vinu i inim hedonističkim trenucima, a sve to u kolumni naziva Ottošestvije.

Cup of coffee on saucer

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/vijesti.online

Autor: Otto Barić

Sve te moje male literarne uratke doživljavam kao dobrodošlu razbibrigu koja čini antipod ozbiljnosti svakodnevice.

Jedna od tih kolumni imala je za temu krasan izlet u Ilok, tj. Principovac i vinariju Iločki Podrumi, kao i moje predavanje koje sam održao u sklopu 3. G.E.T. konferencije o eno-gastro turizmu, a čija tema je bila arhitektura u vinarstvu.

Tema izuzetno interesantna i vrlo široka, s nizom fantastičnih primjera iz cijelog svijeta i vrlo teško savladiva u okviru polusatnog predavanja - i tako se rodila ideja da tu temu produbimo nizom osvrta koji bi postali redovni prilog mjesečnog G.E.T. Reporta.

Eto, pred Vama je prvi primjer i to ne bilo koji, nego onaj kojeg poznajem najbolje - moj projekt, vinarija Korta Katarina u Orebiću na Pelješcu.

Vinarija ima pravu hrvatsku priču; objekt je nastao u tridesetim godinama prošlog stoljeća kao odmaralište Narodne Banke FNRJ, pedesetak metara iznad mora, s krasnim arboretumom, vlastitom plažom i velikom parcelom.

U privatizaciji je preprodavana nekoliko puta da bi ju, na kraju, prije petnaestak godina kupila američka obitelj Anderson i to nakon što su odustali od kupnje vinarije Grgić u Trsteniku. Osim starog objekta i pripadajućeg zemljišta, kupljeno je i nekoliko hektara starih vinograda na položajima Postup i Dingač, a posađeni su i novi nasadi na istim položajima. Osim vlastitih vinograda, Korta Katarina otkupljuje groždje na Pelješcu i na Korčuli.

Toliko o činjenicama, a sada ono stvarno interesantno:

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.

Reci što misliš!